PREDUSLOVI ZA DJETETOVO USPJEŠNO UČENJE

Dolazite s posla i ugledate svog školarca pred TV-om kako nadoknađuje sve propuštene serije od prethodnog dana. Gubite živce, potjerate ga u sobu i zapovijedite mu da uči. Što će se tada odvijati iza zatvorenih vrata dječije sobe zapravo i ne znate. Da li će dijete provesti sate u neefektivnom radu, zaneseno gledati kroz prozor, čitati ali ne i pamtiti. . .?


Mnoga djeca zapravo i ne znaju kako treba učiti jer je i to vještina koju treba naučiti.
Učenje je prirodna potreba proizašla iz znatiželje. Mala djeca uče iz svega što rade. Tada uče na temelju iskustva putem svih svojih osjetila. Igra je njihov spontani način učenja mnogih vještina i znanja. Možemo zaključiti da je igra izuzetno „ozbiljan i važan posao“. Domovi, plaže, šume i igrališta najbolje su prve „škole“ na svijetu a mame i tate najbolji prvi učitelji. Zanimljivo je da djeca 50% sposobnosti za učenje razvijaju u prve četiri godine života, dok se drugih 30% razvija do osme godine života. U tim ranim godinama uspostavljaju se temelji za cjeloživotno učenje.
Polaskom u školu učenje može postati zamorno, dosadno, teško i često nailazi na otpor kod djece.  Zašto je to tako?
Do škole djeca uče na zabavan, spontan način. Nemaju pritisak ocjena, uče kroz igru i iz interesa. Polaskom u školu učenje postaje obaveza i odgovornost. Zahtjeva dobru organizaciju, koncentraciju, samokontrolu i sposobnost memorisanja. Naučeno se vrednuje te se kroz ocjenu nerijetko procjenjuje i kompletna osoba.
Djeca koja u školi nastave učiti na način kao u vrtičkoj dobi (spontano, iz interesa, kroz igru) neće ostvariti dobar školski uspjeh. Školsko učenje je vještina koju jednako tako treba naučiti.


Glavni sastojci uspješnog učenja su:

Organizacija
Prije samog učenja u djetetov život, njegove obaveze i dužnosti potrebno je uvesti red. Red i struktura, te dobra organizacija važni su kako nama odraslima tako i djeci.  Za postizanje tog reda školski raspored časova neće biti dovoljan. Potrebno ga je nadopuniti izvanškolskim aktivnostima, vremenom predviđenim za pisanje domaćih zadaća i učenje, te vremenom predviđenim za igru i razonodu. Takvi rasporedi mogu biti mjesečni, tjedni i dnevni. Dijete treba imati uvid u njih, redovito ih popunjavati i pridržavati ih se. Na taj način, vodeći računa o svojim obavezama dijete postaje samostalno, odgovorno, savjesno, organizirano i samim time zadovoljno.

Koncentracija
Za efikasno učenje potrebna je dobra koncentracija. To je također vještina koja se razvija i stječe vježbanjem. Za što bolju koncentraciju potrebno je ometajuće faktore svesti na minimum. To podrazumijeva slijedeće:
–  učiti uvijek na istom mjestu
–  pokušati učiti uvijek u približno isto vrijeme
–  pisaći stol držati urednim (na njemu se trebaju nalaziti samo knjige predmeta koji dijete trenutno uči)
– muzika, televizija, računalo i mobitel trebaju biti isključeni

Otkriti djetetov stil učenja
Koliko ste puta rekli svom djetetu: „Idi u sobu i uči“? Tada ste ga poslali na određeno mjesto ali je ostalo nejasno što točno tamo treba raditi. I tada ono može satima sjediti nad knjigom, a da se ne dogodi ništa jer se učenje ne odvija samo po sebi. U ranoj osnovnoškolskoj dobi djetetu treba pomoći u učenju, pokazati mu kako učiti, poučiti ga vještini učenja i otkriti stil njegova učenja.
Ključ uspješnog učenja je prepoznati „jake strane“ kod svog djeteta, poučiti ga kako da se u učenju osloni na njih, te otkriti njegov individualni stil učenja. Npr. djetetu koje je vizualni tip pri učenju će pomoći korištenje mentalnih mapa dok je djetetu koje je auditivni tip bolje glasno ponavljati ili mu čitati gradivo koje mora naučiti.

Pamćenje
Pamćenje se odnosi na mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija. Usko je povezano s pojmom učenja budući je za uspješno učenje potrebna i dobra moć pamćenja, povezivanja i primjene novih informacija. Sposobnost pamćenja može se povećati i uvježbati primjenom različitih tehnika. Jedna od njih je mnemotehnika (npr. kod nabrajanja pokušati unijeti neki vlastiti red u niz, uklopiti riječi u rimovanu pjesmicu, ili od prvih slova riječi u nizu napraviti anagram). Da bi dijete informacije iz kratkoročnog pamćenja pohranilo u dugoročno a onda ih dozvalo kada su mu potrebne mora ih ponavljati, ponavljati i ponavljati, dobro organizirati i povezivati s onim što već zna.

Ponavljanje
I evo nas kod ponavljanja… Ponavljanjem se „cementira“ naučeno. Što je češće to bolje. Sve što dijete želi ili mora zapamtiti treba aktivno ponavljati. Istraživanja pokazuju da bez aktivnog ponavljanja 98% onoga što smo doznali zaboravimo u roku od tri sedmice. Idealno bi bilo uvijek ponavljati sve kako bi se gradivo povezalo u smislenu cjelinu. Ponavljati je najbolje tako da dijete glasno govori, a može si neke stvari i nacrtati kako bi ista informacija bila zapamćena na različite načine.

Motivacija
„Um nije posuda koju treba napuniti, već vatra koju treba zapaliti“ – napisao je grčki biograf Plutarh prije 3000 godina. Govori nam da je motivacija izuzetno važna za uspješno učenje. Ukoliko se uči s veseljem, interesom, na zabavan način, učenje postaje mnogo brže i lakše. Dakle, gradivo bi trebali obogatiti zanimljivostima, učiniti ga interesantnim i pretočiti ga u „igru“ koliko god je to moguće.