DA LI SKLONOST KA MATEMATICI MOŽE DA SE IZGRADI VEĆ U NIŽIM RAZREDIMA

Vješti učitelji mogu privoljeti đake da lakše shvate gradivo, pa i da zavole matematiku.

Sabiraju bez muke, oduzimaju uzdišući. Množenje im ide od ruke, i taman pomislimo - djeljenje je to isto, samo obrnuto, kad ono - škripi li škripi.
Vole djeca da mjere, ali ne i da pretvaraju mjerne jedinice jednu u drugu.

Tekstualni zadaci su uglavnom na listi neomiljenih, jer treba to pročitati, razmisliti, postaviti i riješiti, pa još i onaj dosadan odgovor napisati. Ali ima i onih koji fantastično promišljaju i zaključuju, pa prosto ostaneš bez teksta, pišu Novosti..
Ovako o odnosu đaka prema matematici, koja je oduvijek imala karakter bauka, za "Život plus" govori Mirjana Trkulja Perać, učiteljica OŠ "Slobodan Bajić Paja" iz Brestača. Jer, nije tajna, i nikada nije ni bila, da se ovaj predmet još od nižih razreda osnovne škole prepoznaje kao "nešto teško, dosadno, mučno".
Više je učenika koji matematiku doživljavaju kao prepreku koja može da se preskoči samo uz mnogo truda, vježbanja i strpljenja. Pa i suza.
Da li taj uspjeh u savladavanju zavisi i od učiteljice i može li ona već u prvom razredu da primjeti (ne)afinitet mališana prema matematičkim operacijama?
Trkulja Perać kaže da na samom početku izgleda kao da će matematika većini biti omiljeni predmet.

“Kada krenu u prvi razred, djeca se susreću sa uopćenim stvarima (manje-veće, tanje-deblje, duže-kraće), koje vole i uglavnom već znaju”, navodi učiteljica.

“Nije im problem ni učenje brojeva do deset, koji je broj veći, koji manji. Međutim, kada krene sabiranje i oduzimanje, već počinje da se primjećuje razlika - neka djeca to i dalje lako rješavaju, neka moraju da razmisle, dok ima i onih koji teško dolaze do rješenja. Od drugog polugodišta, kako se komplikuje gradivo, primjećuje se velika razlika u njegovom savladavanju i mnogim učenicima matematika definitivno postaje teret.
Ali Mirjana ne odustaje od toga da ih "privoli" da je ipak zavole. Kako je matematika njena ljubav, trudi se da je djeci predstavi kao zabavan predmet koji radi za njih, jer im trenira mozak.
“Govorim im da vežbama jačamo i povećavamo mišiće da bi bili ljepši i zgodniji, dok nas matematika tjera da razmišljamo i tako treniramo mozak da bi bio veći i pametniji”, kaže Mirjana Trkulja Perać.
Na papiru se, kaže, pridržavaš propisa i zahtjeva sistema, a u praksi daješ sve od sebe da djeca stvari razumiju i shvate.