ODGOJNI TRIKOVI UČITELJA KOJE SVAKI RODITELJ MOŽE DA PRIMJENI I KOD KUĆE

Djeca najbolje poštuju i slušaju učitelje i nastavnike koji umiju da izvade raznorazne trikove iz rukava kojima ih dovedu u red. Ima tehnika koje oni uvježbavaju godinama kako bi njihovi razredi pratili čas, i bili angažovani i mirni tokom svih sati koje treba da provedu u učionici.

Iako su učitelji neprikosnoveni autoriteti, njihove tehnike mogu da posluže i roditeljima. Prenosimo vam neke od ovih tehnika koje će i vama poslužiti kod kuće.

Kanalisanje dječije energije
Učitelji moraju da nađu način da preusmjere energiju živahnog djeteta na pozitivne stvari, kao da na primjer organizuje igru i sl. Ako vaše dijete ne sjedi mirno, ono očigledno ima višak energije koju je neophodno preusmjeriti i iskoristiti u pravom trenutku. Pokušajte sa rekordnim sređivanjem sobice, ili trčanjem do kuće. Nađite način da djetetu pokažete kada i kako da koristi svoje "supermoći", bilo da se radi o skakanju ili pevanju. Brzo će da shvati da je bolje da pjeva pred vama nego u restoranu gdje smeta ostalim ljudima.

Izigravanje sjenke
Znate kako učitelj zna da stane pored klupe nemirnog djeteta, bez ikakve potrebe da nešto kaže ili uradi. Dovoljno je spuštanje ruke na klupu u đaku je sve jasno. Ono što bi roditelj mogao da uradi kako bi podsjetio na svoje prisustvo je da povremeno proviri u sobu, da “vreba” u hodniku ili “slučajno” proviri preko djetetovog ramena dok je na telefonu da bi vidio šta radi u vrijeme koje je rezervisano za učenje. Ako dijete zna da gledate šta radi, prestaće da gubi vrijeme.

Napravi drugi izbor
Učitelji su svjesni činjenice da većina djece dobro zna kad radi ono što ne treba. Zbog toga uvijek treba pokušati rečenicom tipa “Adnane, možeš ti ljepše da se ponašaš”. Ovo djetetu jasno govori da je odrasla osoba razočarana njegovim ponašanjem, a to saznanje na dijete utiče jače od dranja. Na ovaj način, pružate djetetu priliku da postupi drugačije i tako vam dokaže da možete da budete ponosni na njega. A u suštini, to svako dijete želi, bez obzira na svoje bezobrazluke. Ako ne posluša i ne pronađe bolje ponašanje u tom trenutku, vrijeme je za oduzimanje neke privilegije. Na primjer, izlaska napolje sa najboljim drugom.

Blagi osećaj krivice

Kada dijete radi nešto što ne treba i što jasno pokazuje da ne razmišlja, učitelj mu uputi pogled blage zgroženosti ili onaj koji u djetetu budi blagi osećaj krivice. I roditelji mogu ovo da primjene! Umjesto da u samoposluzi ponavljate djetetu da ne dira ništa, pogledajte ga i recite nešto tipa: “nadam se da ti ruke nisu pune bakcila, neko će da kupi to što pipaš i možda se razboljeti od tvojih prljavih ruku”. Ovo će djetetu dati dobar razlog da prestane i pružiti priliku da razmisli kako njegovi postupci utiču na druge.


Zamjena riječi idi i dođi

Nastavnici djeci govore “dođi kod mene da riješimo ovo zajedno” i taj ton možete lako da usvojite. Umesto da djetetu kažete “idi sjedi za sto” pokušajte sa “dođi da odemo do stola da sjedneš”. Prvo je naredba koja izaziva sukob, a drugo poziv na saradnju.


 Jasna uputstva

Učitelji djeci jasno govore šta treba da rade, kod njih ne postoji “mogli bismo” ili “mislio sam”. Rečenica “danas sređujemo sobu” zvuči mnogo bolje od “mislila sam da možda danas sredimo sobu”. Jasno kažite djetetu šta će se desiti i biće sasvim jasno ko odlučuje. Važno je da ne pretjerate, jer djeci nije potreban narednik već navijač, neko ko će ih podstaći svojim optimizmom ali i sigurnošću u ono što treba da se uradi

Zvanje punim imenom
U razredu mora prvo da se kaže ime da bi dijete obratilo pažnju. Iskoristite ovu činjenicu i umjesto da kažete šta dijete treba da uradi i na kraju dodate ime, obrnite redoslijed. Prvo izgovorite jasno cijelo ime i zatim kažite šta treba da uradi. Takođe, mnogo je efektnije približiti se djetetu nego se drati iz druge sobe. Ako ste daleko, lakše vas je ignorisati.

Samostalno postavljanje pravila

Na početku svake školske godine, dobri učitelji sjednu zajedno sa djecom da bi napisali pravila ponašanja u učionici. Svako dijete treba da kaže šta očekuje od druge djece ali i od sebe samog. Treba da znate da su dječija pravila često mnogo strožija nego vaša. Naravno, nastavnici onda provedu dosta vremena razgovarajući o tim pravilima kako bi ih djeca bolje shvatila i obično ona moraju i da ih nacrtaju. Dijete može samo da postavi i nekoliko pravila za ponašanje u kući ili u posjetama i sl.


Kutak za opuštanje

Bilo koji udoban i miran kutak, bez televizora, je odlično mjesto za opuštanje djeteta ili gdje ga možete poslati kada je neposlušno. Može samo da odluči da mu je potreban odmor ili mu vi možete reći da je potreban. Ovdje se ne radi o tajm-autu jer nema nikakve kazne. Naučite dijete šta znači malo se odmoriti i da se ne radi o kažnjavanju već o opuštanju. Odlična tehnika za trenutke u kojima je potrebno odlaganje razgovora dok se svi malo ne smire.

Odbrojavanje
Izlazak i kuće ili sređivanje igračaka pre spavanja su događaji koji redovno izazivaju sukobe između odraslih i djece. Ono što se obično radi u školi je odbrojavanje. Ako znate da treba da izađete iz kuće u 08:00, u 07:50 se ide u toalet i obuvaju cipele. U 07:55 svi treba da su obukli jakne i sl. Napravite raspored organizujući vrijeme unazad. Tako će djeca znati šta da očekuju.