U 19. i još više u 20. vijeku, pojavile su se i
savremene teorije o sadržajima intelektualnog odgoja.
U najpoznatije savremene teorije se ubrajaju:
1. Teorija egzemplarizma ( izbor samo najbitnijih sadržaja (egzemplara) koji omogućavaju učenje ,,po skokovima’’,
2. Problemsko-kompleksna teorija (sadržaji se grupišu po kompleksnim problemima bez obzira na nastavne predmete),
3. Teorija strukturalizma (birati one sadržaje koji omogućavaju saznanje strukturnih- uzročno posljedičnih veza i odnosa),
4. Funkcionalni materijalizam ( birati one sadržaje koji su povezani ( u funkciji) sa praktičnom djelatnošću,
5. Teorija svestranog obrazovanja (birati sadržaje koji će omogućiti svestrani razvoj ličnosti).
Za ostvarivanje cilja i zadataka intelektualnog
vaspitanja veoma su bitni nastavni oblici i metode.
,,U pedagoškoj praksi nastavni proces se najčešće
svodi na intelektualno vaspitanje.
Zbog toga se oblici i metode intelektualnog odgoja najčešće definišu kao nastavni oblici i nastavne metode.
Pored oblika i metoda, postoji i veći broj različitih puteva ostvarivanja intelektualnog odgoja.’’ (Branković, Ilić)
Najpoznatiji su:
1. Projekt-metoda (razvoj samostalnog mišljenja i aktivno uključivanje učenika u svim fazama rada)
2. Egzemplarno učenje (egzemplaran sadržaj, pomoću egzemplarnog metoda)
3. Problemski put sticanja znanja (pomoću formulisanja i rješavanja problema)
4. Postupak algoritmizacije učenja (učenje se odvija prema tačno i precizno utvrđenim uputstvima (algoritmima) koje treba primjeniti da bi se riješio neki problem.
Osim ovih, tu su još:
Kompleksna nastava,
Manhajmski sistem (škola po mjeri),
Dalton-plan,
Jena-plan,
Vinetka-plan.
U 20. vijeku nastala su i savremena psihološka i pedagoška shvatanja intelektualnog razvoja i intelektualnog odgoja. Pojavila su se shvatanja, koja se mogu svrstati u dvije dominantne teorije o odnosu učenja i razvoja, koje su zastupale dvije škole:
1. Ženevska i
2. Moskovska škola.
Sličnost između ove dvije škole je što obje smatraju ,,da logičke operacije imaju svoje korijene u praktičnim radnjama, koje se kroz proces interiorizacije transformišu u intelektualne operacije.’’
Razlike:
Ženevska škola: smatra da sredina nema
determinišuću ulogu u intelektualnom razvoju;
Moskovska škola: smatra da faktori sredine, uključujući i vaspitanje imaju determinišuću ulogu u
intelektualnom razvoju
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt