PROJEKAT KVALITETNE INKLUZIVNE PRAKSE U BH. OBRAZOVANJU



„Pravo na inkluzivno obrazovanje obuhvata transformaciju u kulturi, politici i praksi u svim formalnim i neformalnim obrazovnim okruženjima kako bismo se prilagodili različitim zahtjevima i identitetima pojedinih učenika, zajedno s opredjeljenjem za uklanjanjem prepreka koje ometaju tu mogućnost. To uključuje jačanje kapaciteta obrazovnog sistema kako bi se dosegnulo do svih učenika”

(Iz Opštih komentara na član 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom: PRAVO NA INKLUZIVNO OBRAZOVANJE)

“Svako dijete treba cijeniti, poštovati, razumjeti u okviru njihova kulturnoga identiteta, vjerske, etničke ili bilo koje druge pripadnosti. Treba ih slušati, shvatiti, razumjeti i, što je najvažnije, treba ih voljeti.”

Marija Jurčić, direktorica OS Ivana Gundulića Mostar

Porukama i preporukama zasnovanim na iskustvima nastavnika i predstavnika škola koje su učestvovale u projektu Kvalitetne inkluzivne prakse zaokružen je proces na kojem je UNICEF u Bosni i Hercegovini radio tokom prethodne četiri godine, a prethodne dvije intenzivno. Projekat Kvalitetne inkluzivne prakse dio je šire UNICEF-ove inicijative Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece s poteškoćama u razvoja u zemljama Zapadnog Balkana i u Turskoj, koju finansira Evropska unija. Četiri godine djeluju kao dug period, proces i aktivnosti bili su zahtjevni i intenzivni – ali rezultati su vrijedni svih uloženih sati i brige! Inkluzivne prakse postale su inspirativne i pokazale su vrijednost i značaj izbora da se bude inkluzivni nastavnik i da se radi u inkluzivnoj školi.

Pristup u okviru projekta zasnovan je na modularnim obukama koje je UNICEF razvio za zemlje regiona. Na osnovu određenih kriterija te već prepoznatih pozitivnih praksi i iskustava u vezi s inkluzivnim obrazovanjem, odabrano je 10 model škola – osnovnih škola iz cijele Bosne i Hercegovine koje su radile na razvoju inkluzivnih praksi usmjerenih na brigu o djecu u odgojno-obrazovnom sistemu.

Najprije su realizovani regionalni moduli, tj. tri obuke po tri dana s međunarodnim ekspertima sa Univerziteta u Cirihu, profesoricom Džudit Holenveger (Judith Hollenweger) i profesoricom Polom Hant (Paula Hunt), u periodu od oktobra/listopada 2016. do juna/lipnja 2017. godine. Nakon toga uslijedila je druga, lokalna faza: radionice i obuke na teritoriji BiH. Sve to rezultiralo je priručnikom Kvalitetne inkluzivne prakse koji sadrži četiri teme-modula: Partnerstvo s porodicom, Vršnjačka podrška, Uvod u diferencirano podučavanje i Podučavanje matematičkih pojmova ili Numicon, kao i Smjernice za primjenu inkluzivnih praksi u nastavi. No, možda najbitniji rezultat projekta jeste promjena prakse, koja je u skladu s principima i standardima inkluzivnog obrazovanja i dokaz je visokog stepena razumijevanja procesa inkluzije. Svih deset odabranih škola imale su sjajne primjere postignutih rezultata.

Nastavnica matematike u OŠ Fra Lovro Karaula iz Livna Sanda Bilokapa isprva je bila vidno zabrinuta oko toga kako će se njena nastava odvijati uz Numicon, te je priznala da rad u početku nije krenuo u smjeru kojemu se nadala. „No, s vremenom smo postigli nevjerovatno dobre rezultate, kakve u ‘običnoj’ nastavi nismo mogli ni zamisliti“, rekla je prezentirajući metode koje je koristila u podučavanju Numiconom kada su u pitanju učenje i razumijevanje razlomaka. Njeno oduševljenje poduprlo je nastavno osoblje iz OŠ Vladimira Nazora iz Odžaka; Armando Čavalić i Emir Šaldić prenijeli su sjajna iskustva koleginice Selme Salkanović i njenog trećeg razreda te naglasili dragocjenost Numicona u podučavanju matematičkih pojmova u njihovoj školi. „Nema boljega dokaza koliko je ova metoda sjajna od radosti djece koja ulaze u razred i razdragano zaključuju da će predstojeći čas biti zabavan zbog Numicona“, kazao je Armando Čavalić, učitelj razredne nastave koji je osmislio aktivnost „Tko će prvi pomnožiti do cilja“, te dodao: „Numicon mi je spasio dopunsku nastavu“.

Nastavnica u banjalučkoj osnovnoj školi Branko Radičević, Sanja Džodžo, posebno je istaknula vrijednost prakse vršnjačke podrške, odnosno krugova prijateljstva, koji su pomogli da njena nastava bude mnogo kvalitetnija. Dječak po imenu Andrija dobio je podršku u vidu grupe „Andrija i prijatelji“, u kojoj je nekoliko učenika bilo posebno zaduženo da kroz razgovor i sugestije koriguje njegovao ponašanje na času i u vremenu između časova, koje je jednako bitno u školskom dobu. Andrijin primjer pokazao je učinkovitost ovog metoda i nastavnica već ima planove kako da animira novi krug prijateljstva za druge učenike.

Enis Dedić, nastavnik informatike u OŠ Tinja iz Srebrenika, ispričao je kako je njihova škola otišla korak dalje malo modificiravši postojeće module i preporuke tako što je uspostavila partnerstvo između škole i porodice. Prvobitno zamišljeni krug prijateljstva u školi prenio se i na roditelje uključivši ih potpuno u sistem koji su stvorili. „Cijela se zajednica uključila te smo organizirali krug prijateljstva kao svojevrsnu razmjenu – djeca su išla jedna kod drugih, a cijela se porodica priključila ovome procesu. Organizirani su i bazari na kojima su djeca izlagala i prodavala svoje rukotvorine s ciljem pomoći“.

U OŠ Mehmedalija Mak Dizdar iz Goražda uputili su roditelje u magični modul partnerstva s porodicom, a rezultati su mnogo svobuhvatniji i kompleksniji – od zajedničkog izleta roditelja, djece i nastavnika do doprinosa uređenju školske ograde i dvorišta u jednoj u područnih škola. Zajedništvo je nadahnulo i formiranje Kluba za djecu i roditelje, posjete Preventu, saradnju sa Domom zdravlja Goražde, a posebno je istaknuta aktivnost roditelja koji su na evidenciji Programa za jačanje porodice u SOS Kinderdorf Goražde. Rezultat zajedničkih napora bio je više nego nadahnjujući – roditeljski sastanak četvrtog razreda konačno je dosegao stopostotni odziv roditelja!

Mostarske su škole pokazale kako – zahvaljujući diferenciranom učenju – djeca uspješno mogu zamisliti, dizajnirati i kreirati, te predvidjeti, prognozirati, osmisliti plan i kompletirati svaku aktivnost koju zamisle. Na kraju su napisali i odigrali igrokaz na zadanu temu. Adaptivna nastava realizirana je i pri obradi lektire i pokazala se izuzetno uspješnom – kažu nastavnici iz Mostara.

Koliko je bogatstvo inkluzivne nastave za sve koji su uključeni u proces pokazao je Fahrudin Bičo iz sarajevske Druge osnovne škole na kraju izlaganja o svome iskustvu s inkluzivnom nastavom slikom i stihom: pročitao je pjesmu jednog učenika o njegovom prijatelju Vuku i o tome kako se uvijek mogu osloniti jedni na druge. Fahrudinovo izlaganje orosilo je mnoge oči u publici i dalo novi motiv i želju za nastavkom ovakvog tipa podučavanja.

“Na našim radionicama nije neobično da zajedno rade djeca iz prvog, četvrtog i devetog razreda. Petkom se radi plan aktivnosti i tema radionica za svaku narednu sedmicu, i jedini kriterij na osnovu kojeg učenici prisustvuju je da imaju interes za određenu temu. Tako da se na radionicama, osim učenika i učenica iz različitih razreda i odjeljenja s njima nerijetko nađu i nastavnici, ali i roditelji, za koje je takođe većina aktivnosti otvorena. U toj općoj raznolikosti inkluzija dolazi sama po sebi i svaka razlika se jednostavno briše”, jedna je u nizu opisanih i primijenjenih uspješnih praksi, o čemu je svoje iskustvo podijelila Seada Kuštrić, direktorica IV osnovne škole iz Mostara.

„Ova priča, koju smo realizovali sa UNICEF-om, drugačija je jer je zasnovana u širokom spektru na ljudskim pravima. Nekoliko mjeseci smo se družili sa Džudit i Polom, i tada nam je sve izgledalo kao teorija koja nema veliku konekciju s praksom. Bili smo uporni, čekali smo trenutak da ‘ateriramo’ i dotaknemo se prakse, što smo i uradili u ovoj drugoj fazi projekta“, rekla je Anka Izetbegović, izvršna direktorica Udruženja DUGA, i dodala: „DUGA je otvorila prostor da na jedan drugačiji način promišljamo o djetetu i potrebama djeteta, da u životu postoje mnogo važnije stvari od školskog postignuća i onoga što nudi školski sadržaj, a da naš život čine sretnim neke druge okolnosti, neke druge vrijednosti, a jedna od njih je sigurno taj osjećaj pripadnosti grupi vršnjaka“.

Konferencija Kvalitetne inkluzivne prakse

Kao kruna projekta, 28. novembra/studenoga u Mostaru je održana konferencija Kvalitetne inkluzivne prakse.



“Želimo ohrabriti škole da svoje prakse dokumentuju i prezentuju, kako u BiH tako i u regionu, ali i da krenu s pisanjem i realizacijom svojih projekata. Temeljit i sveobuhvatan proces uvođenja inkluzije podrazumijeva ne samo teoriju i teoretske obuke već i praksu i superviziju, jer promjena nije ono što se desi ili nauči na jednom seminaru, modulu ili projektu. Promjena treba biti organska – promjena pristupa, klime, okruženja, institucionalnih kultura, politika i praksi. Inkluzivno okruženje koje je za sve učenike, učenje koje je za sve učenike, poštovanje raznolikosti svakog pojedinca – sve to su načini da se otklone prepreke za učešće i učenje. Inkluzivno obrazovanje treba shvatiti kao temeljno ljudsko pravo svih učenika, jer ono to i jeste”, rekla je Sanja Kabil, voditeljica Odjela za obrazovanje UNICEF-a u Bosni i Hercegovini.

Konferencija je okupila partnere na projektu, ali i nastavnike i nastavnice, direktore i direktorice, pa čak i učenike i učenice iz 10 škola koje su bile dio ove priče: OŠ Branko Radičević Banja Luka, OŠ Mehmedalija Mak Dizdar Goražde, OŠ Fra Lovro Karaula Livno, IV osnovna škola Mostar, OŠ Ivana Gundulića Mostar, OŠ Vladimira Nazora Odžak, OŠ Branko Ćopić Prijedor, Druga osnovna škola Sarajevo, OŠ Umihana Čuvidina Sarajevo i OŠ Tinja Srebrenik. Skoro 60 ljudi koji vjeruju i zalažu se za pozitivne primjere i za kvalitetne inkluzivne prakse okupilo se u Gradskoj vijećnici u Mostaru. Svaka škola predstavila je po jedan primjer iz svih obuka koje su prošli, odnosno po jedan primjer inkluzivne prakse koje su primijenili. Konferencija je završena performansom “Body percussion” učenika OŠ Ivana Gundulića iz Mostara, koji je bio njihov primjer inkluzivne prakse.

Učesnici i partneri na projektu saglasni su da je najveća vrijednost projekta to što su škole razumjele da je inkluzija nešto mnogo šire i sveobuhvatnije od bavljenja jednim djetetom i njegovom/njenom, odnosno samo jednom poteškoćom. Inkluzija – shvatili su – podrazumijeva složene i sveobuhvatne procese i promišljanja o tome na koji način uključiti i podučavati svakog učenika i svaku učenicu. Suština inkluzije temelji se na načinu na koji mijenjamo praksu, a najbolji put za to su kvalitetna pedagogija, kvalitetni pristupi učenju i podučavanju te kvalitetni već primijenjeni primjeri pozitivne prakse.