OCJENJIVANJE I RODITELJI - ZAŠTO DOBRO NIJE DOBRO?


Opet to ocjenjivanje i ocjene. U našem obrazovnom sistemu su odavno izgubile svaki smisao.

Ako krenemo od razredne nastave. U većini škola prosjek ocjena u razrednoj nastavi je preko 4.5!?!?! Šta to znači? Ko je tu normalan? Možemo kriviti učiteljice i učitelje, ali nisu oni jedini krivci. Roditelji stvaraju preveliki pritisak na njih, često im se prijeti. I što preostaje jednom učitelju? Zašto da svoju glavu stavlja u torbu? Zar bi nama trebalo biti više stalo do te djece nego što je stalo roditeljima?

Naravno, da svaki roditelj misli da je njegovo dijete NAJ NAJ. Najbolje, najpametnije, najsposobnije i tako možemo nabrajati. Ali kakvu korist radite sebi i/ili svome djetetu, ako učitelja stavljate u takav položaj da dijeli ocjene šakom i kapom. Zar bi učitelj trebao misliti hoćete li ga napasti čim vaš anđeo dobije manju ocjenu nego ODLIČAN iliti IZVRSTAN! Niti najmanje ne vjerujete osobama koje su se školovale za učitelja! Svi mi se trudimo i želimo samo najbolje vašem djetetu, podučavamo ga, provodimo četvrtinu dana sa njim i želimo mu da napreduje do svog maksimuma. Zašto onda mislite da takva osoba ne zna najbolje ocijeniti vaše dijete!?

Što preostaje učitelju? Boriti se svaki dan sa takvim pritiscima? Očekivati prijave inspekcijama, direktoru ili slušati raznorazne prijetnje na telefon? Zašto? Zbog koga? Pa jedno što mu preostaje je poklanjati djeci petice! Zašto gubiti živce i svoje zdravlje zbog ocjene?!? Pa ko i zašto bi neko normalan borio se sa sistemom i roditeljima? Najlakše je dati petice i sve super! Roditelji zadovoljni, djeca zadovoljna i učitelj može sačuvati svoje zdravlje.

SVI SRETNI! A znanje? Ma zar je to nekome još bitno?
Odavno već govorimo učenicima da ocjena nije mjerilo znanja. I to je jedina istina. Pomakle su se granice i imamo inflaciju odlikaša. Sistem je urušen. U Nacionalnom okvirnom kurikulumu je lijepo opisano čemu služi ocjena:


“Školske ocjene, bez obzira kako su iskazane, služe raspoznavanju (dijagnozi), predviđanju (prognozi) i poticanju (motivaciji). Formativnim ispitivanjem valja osigurati dodatni poticaj učenju i odrediti kakvoću i količinu znanja i drugih ishoda učenja, nadzirati i usmjeravati učenikovo napredovanje, završno ocijeniti i vrednovati učinkovitost samog procesa i strategija učenja.”


Izvor: učenici.com