KOME DRŽITE STRANU: DJETETU ILI UČITELJU?

Od poznate dječije igre do realnog problema, koji najvjernije možete opisati riječima "gluhi telefoni" dijeli vas nekoliko loših koraka u komunikaciji između vašeg školarca i njegove učiteljice.

- Česti kontakti sa učiteljicom veoma su važni, jer na taj način potpuno realno možete da uvidite kako se vaše dijete snalazi u školskoj sredini i kada je suočeno sa školskim zadacima. Ukoliko roditelj i nije zadovoljan ponašanjem, pojedinim stavovima ili opštim pedagoškim pristupom učitelja, nikada ne bi trebalo da to otvoreno iskazuje pred djetetom. Učiteljica je prva konkurencija autoritetu roditelja, a dijete može da se veže za tu osobu, stoga je važno da se postavite tako da nikome ne držite stranu - objašnjava Ivana Lukić, psiholog.

Problem u kojem je potrebno da sve tri strane budu uključene, kako bi se on riješio, zaista je osetljiva tema. Često se događa da vaše dijete umjesto da doslovce prenese poruku učiteljice, prenese ono što je ono razumjelo, ili kada je riječ o starijoj deci, onako kako bi njemu najviše odgovaralo. Djetetu uvijek treba vjerovati, ali dozvolite sebi da provjerite istinitost, odnosno preciznost prenijete poruke. Jer zaista je istina da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, ali ukoliko ga pažljivo saslušate ili obratite pažnju na način na koji vam nešto objašnjava, neke stvari možete da preduhitrite ili izbegnete.

KADA STVARI IZMAKNU KONTROLI

Uvijek postoji mogućnost da je neko pogrešno shvatio, a potom i interpretirao ono što mu se reklo. U konkretnom slučaju to znači da bi vaše dijete moglo pogrešno da shvati riječi koje mu je uputila učiteljica, i da se zbog toga osjeća uvrijeđenim. Ali ovakva situacija je uvijek “klizav teren”, te se savjetuje da se sve strane nađu i porazgovaraju, kako sitnica ne bi eskalirala. Čak i u slučaju da se tako nešto dogodi, školski pedagog je u obavezi da reaguje, bez obzira na to da li ćete mu se obratiti najprije vi, ili učiteljica, ali ovakve pojave mogu dodatno da uznemire dijete, naročito ako je riječ o nekome ko je tek pošao u školu.

Stoga je važno da pažljivo slušate svoje dijete, da povedete računa o tome kako vam nešto govori, a ne samo šta vam govori, i naravno, da nikada ne izbjegavate roditeljske sastanke, a treba i da zatražite broj telefona učiteljice, tako da uvijek budete kvalitetno informisani sa obje strane.

- Kada roditelj daje instrukcije kako da se nešto uradi, važno je da one budu pozitivno iskazane. Umjesto da kažete „Nemoj to tako da radiš“, trebalo bi reći: „Hajde da to ovako uradimo“. Kao i sa greškama, djeca ne vole da im se nešto brani, a kada čuju negativnu instrukciju, počinju da se ponašaju tako kao da bojkotuju i rad i vas - kaže psiholog.

IZ LIČNOG ISKUSTVA

Ponekad nije loše podijeliti sa djetetom lična iskustva koja se odnose na građenje i njegovanje povjerenja i valjanih međuljudskih odnosa. Uvijek je zgodno navesti kao primjer osobu, koju poznaje i vaše dijete, pa mu opišite neki događaj iz prošlosti, koji je na primjer imao u sebi potencijalni konflikt, ali mu onda detaljno objasnite i na koji način ste ga prevazišli. Dijete mora da nauči da sa ljudima neće imati uvijek samo harmonične odnose, već i da građenje prijateljskih relacija ponekad podrazumijeva sukobe, međusobno nerazumijevanje, ali da je ukoliko to obje strane žele, takav problem uvijek moguće riješiti.

PRIJE NEGO ŠTO USKOČI SUPER MAMA

- Usmjerite ga da bude uporno i odlučno u rješavanju konflikta kako sa vršnjacima, tako i sa starijima, ali ne zaboravite da ga na vrijeme naučite i povremeno podsjećate na poštovanje koje mora da ima prema starijima. Kada od djeteta čujete nešto što vam se može učiniti neprimjerenim, prije nego što odlučite da sami riješite problem, razmislite da dijete može i samo da ga riješi, jer će na taj način steći dodatno samopouzdanje.