Zamislimo da je naše tijelo jedna uvijek zapaljena peć. Hrana koju uzimamo bila bi gorivo koje sagorjeva u tijelu. U toku tog procesa tijelo troši oko 2.500 kalorija.
Ova količina toplote je dovoljna, da se 28,5 l vode zagrije do tačke ključanja. Šta se dešava sa tolikom toplotom u našem tijelu? Kad ne bi postojala kontrola temperature, mi bismo sigurno bili „vrući“. Ali nama je poznato da se tjelesna temperatura ne penje preko 37° Celzijusa, osim kada smo bolesni.
Znojenje je jedan od načina koji obezbjeđuje održavanje normalne tjelesne temperature.
Ako je temperatura krvi porasla, centar za hlađenje počinje da radi. Proces oksidacije ili sagorjevanja materija se usporava i dešava se još nešto što je značajno. Krvni sudovi u koži se šire, a višak toplote odlazi sa isparavanjem znoja. Zato, na primjer, osjećamo hladnoću poslije kupanja, jer voda koja ostaje u dodiru sa našom toplom kožom brzo isparava i rashlađuje nas. Zbog toga je i znojenje dio procesa hlađenja tijela.
Znojenje je nalik na tuš koji pere tijelo. Tečnost izlazi kroz bezbroj finih otvora na koži u vidu vidljivih malih kapljica koje brzo isparavaju i brzo rashlađuju tijelo — ukoliko je potrebno.
Ako u vazduhu ima dosta vlage, osjetićemo izvjesne teškoće zbog toga što voda na našoj koži ne može lahko da isparava. Zbog toga se hladimo lepezom da bismo „rastjerali“ vlažan vazduh i pomogli isparavanje znoja.