ŠTA JE SENZORNA INTEGRACIJA?

Senzorna integracija način je na koji živčani sustav prerađuje informacije iz osjetila. (J.Ayres,2002.).

Odnosno, senzorna integracija je proces primanja i obrade osjetilnih informacija koje u naš mozak dolaze iz osjetila kao što su vid, sluh, dodir, njuh, kretanje. Senzorna integracija omogućuje našem mozgu da sve informacije primljene iz osjetila obradi na pravi način tako da te informacije dobe određeni smisao, a samim time i prikladnu reakciju, odnosno određenu aktivnost.

Senzorna integracije počinje se razvijati u majčinoj utrobi kada mozak djeteta osjeti pokrete majčinog tijela. Razdoblje od djetetovog rođenja pa negdje do 7 godine života ključno je za razvoj senzorne integracije zato što je to vrijeme kada se uspostavlja najviše živčanih veza u mozgu.

To je razdoblje kada dijete najviše razvija sebe i svoje znanje o okolini upravo na temelju izloženosti različitim informacijama. U tom razdoblju dijete upoznaje okolinu oko sebe istraživanjem i dobivanjem informacija putem osjetila.

Zato je važno uključivati dijete u igre, igre na otvorenome, omogućiti mu različite vrste kretanja, poticati ga u igri i istraživanju novih aktivnosti.

Svatko dijete je individua za sebe. Svatko od nas drugačije doživljava i reagira na dobivene osjetilne informacije. Zapravo, senzorna integracija nije nešto čega ima ili nema. Nema djeteta, odrasle osobe koja savršeno organizira primljene informacije, ali isto tako nema osobe koja nema senzornu integraciju.

Svako od nas različito organizira senzorne informacije. Poteškoće senzorne integracije javljaju se prilikom organiziranja informacija iz okoline jer mozak nije u stanju pravilno obraditi i organizirati pristigle senzorne informacije, te time dati prikladnu reakciju na pristigle informacije.
Prema tome, razlikujemo nedovoljno osjetljivo – mozak djeteta ne dobiva dovoljno osjetnih informacija i pretjerano osjetljivo dijete – mozak djeteta pretjerano registrira podražaj, obraća pažnju na sve podražaje.

Neki od znakova poremećaja senzorne integracije su:

pojačana osjetljivost na zvukove, buku, vizualne podražaje, često spoticanje ili padanje, zaletavanje u druge osobe ili predmete, gruba igra, problemi s penjanjem, rezanjem papira, žali se na lagani dodir, ima veliku toleranciju na jedenje hrane određene teksture, problemi s ravnotežom, ima potrebu žvakati predmete, čvrsti stisak olovke..

Važno je i napomenuti da poteškoće senzorne integracije utječu i na igru djeteta, emocionalni i socijalni razvoj, samoregulaciju ponašanja, na probleme s hranjenjem i spavanjem, govor, pažnju i koncentraciju kod djece, motoričko planiranje. Možemo zaključiti da poteškoće senzorne integracije zapravo utječu na cjelokupan razvoj djeteta.

Poremećaj senzorne integracije postavlja se primjenom Testa za procjenu disfunkcije senzorne obrade (Viola,2002,) te promatranjem i opažanjem djetetovih reakcija tijekom igre u školi, vrtiću, kod kuće, tijekom kretanja, te dobivanjem informacija od roditelja, učitelja ili odgajatelja koji imaju više prilike promatrati dijete u prirodnijim situacijama.

Terapija senzorne integracije može se provoditi svakodnevno u različitim svakodnevnim situacijama, uključivanjem djecu u različite igre, svakodnevne kućanske aktivnosti i aktivnosti svakodnevnog življenja, te je potrebno djecu izlagati novim osjetilnim informacija i dati im priliku da ih upoznaju.