Često roditelji kada se odluče započeti muzičko obrazovanje sa svojom djecom, izražavaju sumnju.
Ta sumnja proizlazi iz uvriježenog vjerovanja da je talent urođen.
Dr Shinichi Suzuki je osmislio metodu zvanu "Talent Education ili Obrazovanje talenata", a koja se popularno zove "Metoda Suzuki". Dvadesetih godina prošlog stoljeća Shinichi Suzuki je studirao violinu u Berlinu kod profesora Karla Klinglera. Dok je boravio tamo, mučeći se naučiti njemački, primijetio je da je njemačkoj djeci lakše naučiti jezik nego njemu. Divio se načinu na koji svako dijete nauči govoriti svoj materinski jezik. Svakom djetetu to uspijeva, osim ako nema neki tjelesni problem koji priječi govor. To je dovelo dr. Suzukija do začuđujućeg uvida da je metoda koju roditelji koriste učiti djecu govoriti, savršeni način učiti muziku jako malu djecu.
Dao je veliki naglasak na djetetovo okruženje, umjesto na uobičajeno prihvaćenu ideju da se muzički talent mora naslijediti. Suzukijev cilj podučavanja djece na taj način je bio odgojiti "plemenita ljudska bića", tj. ljude koji će, kroz disciplinu teškog rada u sretnom okruženju punom ljubavi, razviti sjajan osjećaj osobne vrijednosti.
Dr. Suzuki se vratio u Japan i započeo razvijati svoje ideje, pokazujući svoje prve učenike u Tokiju 1942. Nakon Drugog svjetskog rata, dr. Suzuki je započeo podučavati u Matsumotu, Japan i osnovao je tamo Talent Education Research Institute (Istraživački institut za obrazovanje talenata) 1947.
Pokret Obrazovanja talenata je rastao širom svijeta nakon što su drugi učitelji studirali sa dr. Suzukijem i započeli samostalno podučavati. Program se posebno proširio kada su učitelji raznih drugih instrumenata postali zainteresirani za Suzukijev pristup i tako su razvijeni nastavni materijali za čelo, klavir i flautu, a u međuvremenu za gotovo sve ostale popularne klasične instrumente, uključujući i orgulje i glas. Od tada se njegova metoda proširila širom svijeta i više hiljada djece je učilo po njoj.
Ako ne postoje podražaji iz okoline, potpuno zdrav mozak neće razviti sposobnost vezanu na taj podražaj. Drugim riječima, ono što ne postoji u okolini ne može se razviti.
Važnost okoline za razvoj djeteta se nikako ne smije podcjenjivati. Pametna beba može postati nemuzikalna. Zapravo može postati bilo šta, ovisno o svojoj okolini.
Prema dr. Suzukiju, jedina odlika koju dijete može imati u trenutku rođenja je sposobnost bržeg i senzitivnijeg prilagođavanja svojoj okolini od ostalih. Ta sposobnost prilagođavanja okolini na samom početku je izvor iz kojega proizlaze sve druge sposobnosti.
Da su se Einstein, Goethe ili Beethoven rodili u kamenom dobu, ne bi li imali sposobnost i odgoj ljudi kamenog doba? A vrijedi i obrnuto. Dijete iz kamenog doba odgojeno danas moglo bi svirati sonatu za violinu kao i bilo koji mladi čovjek današnjice. Zapravo danas, u nama već postoji sav potencijal koji čovječanstvo može dosegnuti.
Bebe odgajane u različitim kulturnim sredinama već tijekom prvih devet mjeseci prilagođavale su se svojim okolinama. Nisu razvijale odlike koje određena okolina nije zahtijevala. Ako to uzmemo u obzir, da li je stvarno moguće procijeniti dijete od pet ili šest godina i zaključiti da su njegove sposobnosti posljedica superiornosti ili inferiornosti u vrijeme rođenja? Dr. Suzuki tvrdi da se takav način razmišljanja treba odbaciti. Tačnije bi bilo reći da ne znamo koje visine dijete može doseći ako ga od rođenja pravilno odgajamo.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt