Na Njemačkom centru za neurodegenerativne bolesti (Deutsches Zentrum für Neurodegenerative Erkrankungen, DZNE) u Göttingenu tim naučnika, koji je predvodio André Fischer vršili su istraživanje na miševima: jednu grupu miševa su stavili u obične (dosadne) kaveze, dok je druga bila u "obogaćenim" kavezima - imali su razne spravice i igračke. Zatim su miševima stimulirali neurone u hipokampusu. Stimulacija hipokampusa je krucijalna za procese učenja i pamćenja.
Međutim, iako je stimulacija imala pozitivne efekte na obje grupe miševa, u grupi koja je imala igračke i vježbaonicu u kavezu, efekat je bio pojačan i neke prednosti su se prenijele i na potomstvo.
Očevi koji su bili u stimulirajućoj okolini imali su u spermi više nivoe dvije vrste malih molekula RNK - obje su povezane sa razvojem mozga, nervnog sistema i pamćenja, a obilježene su kao miRs 212/132. To su tzv. microRNA, male ne-kodirajuće RNK molekule koje imaju do 22 nukleotida, a imaju ulogu u regulaciji ekspresije gena.
Nije jasno još uvijek na koji način fizička vježba i kognitivna stimulacija mijenjaju nivoe ovih molekula, ali je jasno kako obogaćenje okoliša (environmental enrichment, EE) ima povoljan utjecan na plastičnost sinapsi kod glodara i ljudi, što je pogodna strategija reduciranja rizika za demenciju i druge kognitivne bolesti. Međutim ni "previše" neuralne plastičnosti nije dobro: i ovaj se pojava povezuje sa neurodegenerativnim bolestima.
Sam efekat transgeneracijskog prenosa veće neuralne plastičnosti je bio ograničen samo na F1 generaciju: F2 generacija ("unuci") nisu imali kognitivnih benefita od povećanih nivoa mikroRNK u spermi "đedova".
Rad je objavljen u Cell Reports, u aprilu 2018. pod naslovom "RNA-Dependent Intergenerational Inheritance of Enhanced Synaptic Plasticity after Environmental Enrichment"
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt