LEKTIRA IZ SNOVA : SA OVOM UČITELJICOM UČENICI U PIDŽAMAMA ČITAJU KNJIGE, NARUČUJU PIZZE I ORGANIZUJU SUĐENJE KNJIŽEVNIM LIKOVIMA

Učiteljica Anita Šojat vodi Facebook stranicu “Snaga riječi”, gdje s kolegama razmjenjuje ideje za kreativnu obradu lektire. Izračunala je da 1400 učenika u Hrvatskoj uživa u tim idejama.

Čitanje lektire u pidžami, na dekici na školskom podu, s drugim prijateljima iz razreda? I to je moguće, kod Anite Šojat (53), profesorice hrvatskog i književnosti u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Osijeku. - Smatram da je učitelj ključna osoba za poticanje čitanja ako dijete ne zavoli knjigu u roditeljskom krilu - kaže Šojat.

Njeni učenici tako pripremaju monologe književnog lika, izvode predstave, snimaju filmiće o likovima iz knjige, izrađuju reklame, oslikavaju slikovnice, čitaju knjige u pidžamama, igraju kvizove...
 - Učenicima je trenutačno najdraži način obrade lektire ‘Lektira iz škarnicla’ - oslikaju prednju stranu papirnate vrećice kao naslovnicu, a na zadnjoj napišu uputu za upotrebu; u vrećicu spreme deset predmeta koji ih asociraju na knjigu, a na satu obrazlože zašto su ih odabrali. Bude vrlo smiješno vidjeti što sve stave; od peraja, ogrlica, voća, povrća, pa i slika golih žena - smije se Šojat, dodajući kako su današnjom obradom lektire nezadovoljni i učenici i profesori.

-Djeca su opterećena lektirom i ne čitaju je ako su zahtjevi profesora previsoki, odnosno ako moraju pisati opširan dnevnik čitanja, imati pisane provjere s citatima i detaljima iz knjige, dugo odgovarati na usmenom odgovaranju. Najveći problem je nemogućnost učenika da iskažu kritički stav o djelu nego se očekuje da njihova mišljenja i interpretacija budu kao učiteljeva. Moja je teorija da je svaka lektira primjerena ako je učitelj zna približiti učenicima i motivirati ih za čitanje - pojašnjava Šojat dodajući kako joj za pripreme takve nastave, ovisno o ideji, treba više ili manje vremena.


Među prvim projektima bila joj je “Sudnica”. Učenici u razredu sjede kao u sudnici, imaju suca, porotnike, odvjetnike. Sudi se likovima iz knjiga koji su počinili neko kazneno djelo. Učenici se kostimiraju, podijele se u uloge, a učionica postaje sudnica; iznose dokaze, mišljenja, koristeći elemente iz knjige na koju se odnosi. - Nekad se do suza nasmijem koliko budu originalni u iznošenju optužbe i obrane - kaže Anita. Projekt “Noć čitanja” uključivao je čitanje lektire u školi, od 20 sati do 8 sljedećeg dana. Dođu u školu u pidžamama s jastucima i vrećama za spavanje i knjigom. Uživaju u zajedništvu, mistici koju osjete, nečemu što još nisu doživjeli.

- Čitamo lektiru, ali se i igramo, lovimo po praznoj školi, igramo žmire, naručim pizzu, plešemo. Iz tog je projekta nastala ‘Čajanka i lektira’ jer je teško ostati budan cijelu noć. Vrlo brzo otkrijete da su kroz takav pristup učenici visoko motivirani, aktivno uče, kritički promišljaju, razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, donose svoje odluke - zaključuje Šojat, koja od 2015. radi i u stručnoj radnoj skupini za izradu prijedloga kurikuluma za program nastave hrvatskog jezika.