EVO ŠTO BI SE DOGODILO KADA BI UČITELJI ZARAĐIVALI PUNO VIŠE NOVCA



Što bi se dogodilo kada bismo učitelje svoje djece plaćali više ili, što bi se dogodilo kada bi učitelji zarađivali jednako kao i liječnici ili odvjetnici?

Ne morate biti Einstein da bi tačno odgovorili, ali evo: Učitelji bi radili bolje, a učenici naučili i znali više.
E sad, čitajte dalje jer tu postaje zanimljivo.

Ako smo imali sreće, svako od nas pamti barem jednu učiteljicu ili učitelja koji je utjecao ili mu čak i izmijenio život. Znate za ‘nju’ ili ‘njega’ sigurno. Svak od nas ima svoju viziju, ali to su ona učiteljica ili onaj učitelj čija su nas znanja, strpljenje, vještine kao i postupci učinili da ih nikada ne zaboravimo. Oni koji nisu bili te sreće pa u sjećanju nemaju jednog takvog učitelja ili učiteljice, sigurno su pogledali film o jednom takvom učitelju.

Naime, takav učitelj, i to je činjenica, uistinu je u stanju promijeniti budućnost mnogim mladim ljudima – pogotovo onima koji žive u teškim financijskim uvjetima. Takav učitelj, kada govorimo o nacionalnom programu školovanja bilo koje države na svijetu, zapravo je zlata vrijedan.

Zato se i često postavlja pitanje: Ako su nam učitelji toliko bitni, zašto ih ne plaćamo više? Ukoliko liječnik, odvjetnik ili bankar mogu zaraditi stotinu i više hiljada maraka godišnje, zbog čega kvalitetni i iskusni učitelji zarađuju dvostruko manje (malo smo rekli)?

U traženju odgovora na ovo pitanje ‘Što ako…’ TEP Charter School, škola na Manhattanu u New Yorku, provela je pet godina provodeći prilično radikalan eksperiment:

Projekt jednakost ili The Equity Project omogućava učiteljske plaće kakve primaju liječnici ili odvjetnici. U SAD to je 125.000$ na godinu plus bonusi (do 25.000$) za određene rezultate.

Naravno da se od tih učitelja očekuje više u smislu da rade duže, imaju malo veće razrede od uobičajenih, obavezu da se četiri sedmice na godinu posvete razvoju svojih znanja i vještina te da i njihove godišnje ocjene izdrže test.

Novac za tako visoka primanja škola ne prikuplja od privatnih investitora nego ga izdvaja iz vlastitih fondova – rigoroznom štednjom na administraciji i svugdje gdje je to moguće, a da ne ugrozi funkcioniranje.

Rezultat? Prema pisanju Wall Street Journala, prvo izvješće nakon pet godina pokazalo je da ovaj radikalan model RADI. Istraživanje je provela Mathematica Policy Research, a platila ga je zaklada Bill and Melinda Gates. Studija je usporedila podatke ove škole koju pohađa 480 učenika s onima iz, po svemu slične, susjedne javne škole. Kako piše WSJ:

Nakon četiri godine u školi Charter, a nakon provedenih testova (matematika, znanosti i sl.) istraživanje je pokazalo, da su učenici s područja matematike zapravo dobili dodatnih godinu i pol predavanja (toliko su bili napredniji), više od pola godine u prirodnim znanostima i gotovo pola godine više u engleskom jeziku.

Dakle, nakon četiri godine stekli su popriličnu prednost spram svojih vršnjaka u drugoj školi. Blago djeci, blago učiteljima. Ipak, za učitelje ova postignuća nisu bila nimalo jednostavna ali za gotovo dvostruko veća primanja (bez bonusa) itekako su zapeli. Nije im bilo lako:

Od ukupno 43 učitelja koji su prošli rigorozna testiranja na početku godine te su i zaposleni, njih 47% izdržalo je prvu godinu. U drugoj školi ta je brojka niža i iznosila je 27% otkaza ili odlazaka. Kako bi snizili ovaj učiteljski ‘overburn’ u školi razmatraju kako smanjiti taj broj.

S druge strane, iako su učenici bili iznad prosjeka u odnosu na njihove školske kolege u drugoj školi, njih tek 43% prošlo je državni ispit iz matematike (što je opet puno više od gradskog prosjeka od samo 26%).

Ovako visoke plaće bez donatora škola je osigurala povećavanjem razreda i smanjenjem administrativnog osoblja. COOL podatak, i posve nevjerojatan pa čak se usudimo reći u nas nemoguć, jest i taj da je plaća direktora  manja od učiteljske samo kako bi učitelje ohrabrilo da ostanu.

Nije posve jasno da li bi se ovaj model mogao izvesti i drugdje ili na daleko većem broju uzoraka/škola, ali pokazalo se da veća plaća najboljim učiteljima itekako može utjecati na školstvo i performanse učenika u cjelini. Možda bi se ovako na jednostavan način riješile teške debate kada govorimo o reformi školstva, zaključuje WSJ.

Učitelji što mislite?