S obzirom na našu tipičnu sliku djeteta kao sretnog, veselog i bezbrižnog, bolno je znati da djeca boluju od velike depresije i distimije kao i odrasle osobe. Depresija kod djece često je neprepoznata i nastupa postupno.
Nedavne studije su ukazale i na sličnosti i na razlike između simptomatologije djece i odraslih osoba sa velikom depresnom epizodom. Djeca i adolescenti u dobi od 7 do 17 godina izgledali su kao odrasli po depresivnom raspoloženju, anhedoniji, umoru, problemima koncentracije i suicidalnoj ideaciji. Različitost se ogleda u sljedećim simptomima: veća učestalost pokušaja samoubistva i osjećaja krivice kod djece i adolescenata, te učestalija terminalna nesanica (buđenje u ranu zoru), gubitak apetita i tjelesne težine, te rana jutarnja depresija kod odraslih osoba.
Mnogi stručnjaci se slažu da je dijagnoza depresije u dječijoj i adolescentnoj dobi prilično nepouzdana. Prepoznajući emocionalni poremećaj ili poremećaj ponašanja kod mlađeg djeteta, često možemo samo razmatrati mogućnost postojanja depresivnih sklonosti ili depresivnog raspoloženja koji se podudaraju sa spomenutom dijagnozom.
Kao i kod odraslih, depresija kod djece je rekurentna. Longitudinalne studije su pokazale da se značajni depresivni simptomi uočavaju i kod djece i kod adolescenata nakon 4 ili 8 godina od postavljanja dijagnoze.
Drugi problem, što otežava dijagnozu depresije kod djece, je visok stepen korelacije sa drugim poremećajima. Depresija je također učestala kod djece s poremećajima ophođenja i, obrnuto – mnoga djeca s poremećajem ophođenja također su depresivna.
Šta je uzrok depresije kod djeteta? Predloženo je nekoliko teorija o etimologiji. Nalazi ukazuju na ulogu genetskog faktora. Studije su usmjerile pažnju na porodične odnose, pretpostavljajući da takvi činioci imaju bitnu ulogu u psihopatologiji djeteta.
Piše: prof dr Jasna Barjaktarević
Nedavne studije su ukazale i na sličnosti i na razlike između simptomatologije djece i odraslih osoba sa velikom depresnom epizodom. Djeca i adolescenti u dobi od 7 do 17 godina izgledali su kao odrasli po depresivnom raspoloženju, anhedoniji, umoru, problemima koncentracije i suicidalnoj ideaciji. Različitost se ogleda u sljedećim simptomima: veća učestalost pokušaja samoubistva i osjećaja krivice kod djece i adolescenata, te učestalija terminalna nesanica (buđenje u ranu zoru), gubitak apetita i tjelesne težine, te rana jutarnja depresija kod odraslih osoba.
Mnogi stručnjaci se slažu da je dijagnoza depresije u dječijoj i adolescentnoj dobi prilično nepouzdana. Prepoznajući emocionalni poremećaj ili poremećaj ponašanja kod mlađeg djeteta, često možemo samo razmatrati mogućnost postojanja depresivnih sklonosti ili depresivnog raspoloženja koji se podudaraju sa spomenutom dijagnozom.
Kao i kod odraslih, depresija kod djece je rekurentna. Longitudinalne studije su pokazale da se značajni depresivni simptomi uočavaju i kod djece i kod adolescenata nakon 4 ili 8 godina od postavljanja dijagnoze.
Drugi problem, što otežava dijagnozu depresije kod djece, je visok stepen korelacije sa drugim poremećajima. Depresija je također učestala kod djece s poremećajima ophođenja i, obrnuto – mnoga djeca s poremećajem ophođenja također su depresivna.
Šta je uzrok depresije kod djeteta? Predloženo je nekoliko teorija o etimologiji. Nalazi ukazuju na ulogu genetskog faktora. Studije su usmjerile pažnju na porodične odnose, pretpostavljajući da takvi činioci imaju bitnu ulogu u psihopatologiji djeteta.
Piše: prof dr Jasna Barjaktarević
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt