PREDNOSTI I MANE KASNOG RODITELJSTVA

Stariji osviješteni roditelji svjesni su darova koji im pruža prilika da se brinu za dijete te više uživaju u roditeljstvu i spremni su na veće žrtve, dok mladi roditelji često nisu spremni na odricanje od izazova svoje mladosti.
Odlaganjem roditeljstva za kasniju dob prirodno se smanjuje broj djece u porodici, prvenstveno iz medicinskih razloga u vidu sve manje plodnosti, a i većih zdravstvenih rizika za majku i dijete nakon 35. godine.
Roditelji s povećanjem dobi imaju i sve manje energije za podizanje djeteta, jer to uključuje znatne psihofizičke napore u vidu smanjenog broja sati spavanja, češćih odlazaka liječniku, veće porodične logistike i brojnih fizičkih napora koje od roditelja iziskuju mala djeca.
U svom su odnosu prema djetetu zbog dobi i emocionalne zrelosti u prosjeku puno pažljiviji i odgovorniji od mlađih roditelja, pa ih ta briga psihički više umara i dovodi u dilemu oko toga imaju li preostalih psihičkih i fizičkih resursa za još djece.
Ali uloženi napori nerijetko rezultiraju i sukladnim rezultatima, stoga su djeca koja su primila više pažnje, njege i osobnih ulaganja roditelja, prema znanstvenim istraživanjima, bolje socijalizirana, imaju bolje zdravlje, bolje obrazovne rezultate, bolje razvijene vještine i talente.
U skupini identificiranoj kao ‘nadarena djeca’ statistički je značajno više djece roditelja koji su se kasnije odlučili na roditeljstvo.
Razlog tome je sigurno u ulaganjima u djecu, za što je presudan porodični model funkcioniranja prema kojem su i roditelji ulagali u sebe, dakle primjerom pokazivali da je vrijedno baviti se umjetnošću, znanošću, tehnikom, zdravljem, sportom ili nekom drugom kompleksnom i za razvoj važnom djelatnosti. Također su bili spremni voditi djecu na slobodne aktivnosti koje potpomažu njihov razvoj, poput muzičke škole, jezika, sporta i slično, čime su izrazito potpomogli razvoj dječijih resursa. Istraživanja pokazuju da je za razvoj nadarenosti jedan od presudnih faktora porodičnog miljea i vrijednosti koje se u porodici njeguju.
Stariji osviješteni roditelji svjesni su i blagoslova koji im pruža prilika da se brinu za dijete, te unatoč umoru i osjećaju potrošenosti više uživaju u roditeljstvu i spremni su na veće žrtve. Nasuprot tome, mladi roditelji koji su prerano krenuli u roditeljstvo, ponekad i zato jer im se to ‘desilo’, često nisu spremni na odricanje od izazova svoje mladosti, manje pažnje poklanjaju djetetu, nisu u potpunosti svjesni svoje odgovorne uloge, a imaju i veću stopu razvoda od starijih roditelja. Imaju više fizičke energije i zdravlja, stoga psihofizičke zahtjeve ne smatraju preteškima, a često im pomažu i njihovi roditelji, svjesni njihove nezrelosti za podizanje djeteta.