KAKO "UZGOJITI" GENIJALCA?
Pripremila: Azra Pandur
Jedan članak u magazinu Nature je vrlo zanimljiv sa aspekta pedagogije i didaktike jer govori o 45-godišnjoj studiji djece nadarene za matematiku. Ovu studiju, Study of Mathematically Precocious Youth (SMPY), započeo je Julian C. Stanley sa John Hopkins University 1971., a nastavili su je Camilla Benbow i David Lubinski sa Vanderbilt University. Cilj SMPY je bolje razumijevanje potreba djece koja su iznimno talentovana za STEM područje (za one koji ne znaju, STEM je akronim o Science, Technology, Engineering i Mathematics, a postaje internacionalizam i u jezicima našeg regiona). Dakle radi se o studiji djece koja su znatno ispred svojih vršnjaka u područjima poput matematike, programiranja, pa i egzaktnih nauka, djece koje mi poznajemo pod pomalo vulgarnim nazivom "genijalci". Zapravo, studija je nezvanično započela 1968, onda kada je Julian upoznao tada 12-godišnjeg Josepha Batesa, dječaka iznimnog talenta za matematiku, ali kojem obrazovni sistem za njegov uzrast nije odgovarao niti su ga mogli primiti na univerzitet. Ovaj klinac je bio toliko precocious da je na John Hopkins Univerirsity (na kojeg su ga ubacili roditelji kako bi pohađao kurs programiranja, jer je bio ispred svih u razredu, pa mu je bilo podosadno) davao instrukcije iz FORTRAN-a. Ko se sjeća ovog programskog jezika, zna onda koliko je ovaj malac bio napredan za svoj uzrast.
Etiketiranje djece kao "genijalaca" vodi tome da oni drugi budu etiketirani kao "negenijalci" tj. "glupi". Rano etiketiranje djece na ovakav ili onakav način vodi razočarenjima, neizigranom djetinjstvu i svakakvim problemima. S druge strane, djeca koja zaista odskaču od prosjeka za svoj uzrast u većini društava su praktično diskriminirana jer obrazovni sistem povlađuje onima koji odgovaraju prosjeku ili se bori da one koji su ispod prosjeka dovede u ravan distribucije prosjeka.
Ako govorimo o tome da je neko napredan u matematičkom i logičkom polju, postoje testovi za to, ovdje je talanat "mjerljiv".
U tekstu u Nature, dvojica nobelovaca - fizičari William Schockley i Louis Alvarez su bili odbijeni u jednoj drugoj studiji koja je proučavala "male genijalce" - u Termanovoj studiji iz 1921. jer je njihov IQ bio "svega" 129.
Ono što je zaključak SMPY, vrlo je neočekivano: urođena inteligencija koja se pokaže u ranom djetinjstvu mnogo je snažniji faktor od prakse i od socio-ekonomskog statusa porodice. U osnovi, SMPY pokazuje da ako si prirodno pametan, te ako je to prepoznato i njegovano, uspjećeš. Nalazi SMPY pomalo potkopavaju temelje obrazovnog sistema koji mnogo energije ulaže u one kojima teže ide u školi.
Osim nadarenosti, okoline koja nadarenost prepoznaje i njeguje, još jedan bitan faktor odgajanja budućeg Dicka Feynmana jeste i roditeljska ljubav. Volite svoju djecu i pokazujte im ljubav, budite neko ko ih podržava, štiti i ohrabruje, naročito u predškolskoj dobi, jer niz studija pokazuje da ovakvo ponašanje roditelja djeluje izuzetno povoljno na stvaranje veza između neurona.