Ono što se dešava u srpskim školama na kraju školske godine zove se GENOCID i primoravanje mladih, pametnih i inteligentnih da napuste Srbiju. Naravno, kao i svaki genocid ne dešava se iznenada, priprema se čitave godine. Dakle, nastavnici ne rade, fušare, diktiraju učenicima, neće da se usavršavaju, ne drže časove, glume autoritete, nema dodatne, dopunske, vannastavnih aktivnosti, kritičkog mišljenja – svako ima po neko kumče ili tetino tetinče – i čitav taj nerad se na kraju podmiri ocjenama. Svako dobije šta god poželi ne samo iz predmeta neprofesionalnih kolega, već i iz ostalih predmeta odeljenjska vijeća izglasaju ocjene koje im padnu na pamet. Šaljemo jasnu poruku – svi ste jednaki, mi vas sve volimo, svi ste nam dragi – a u stvari, riječ je o licemjerstvu i pošasti koja razjeda sve segmente društva. Ubijamo u pojam one učenike koji rade, otvoreno im se podsmjevamo. Spuštaju se kriteriji; u budžacima slušamo priče kako nisu sva djeca jednaka – to znači, neka djeca moraju biti sagledana. Nije sve u ocjenama, ali je mnogo toga u foliranju, u palanačkom mentalitetu, u primitivnom i ograničenom pogledu onih ljudi koji bi morali imati najširi pogled na svijet, onih istih ljudi koji umjesto svog vremena poklanjaju učenicima ocjene – to su lažni iscjelitelji, fariseji. Duh palanke, duh je plemena u agoniji– duh koji ne popušta, ne razumije, koji razjeda poput hrđe – i ne primjetiš, a zahrđaš. Nigdje vjetra..."
Izvor: NOIZZ