Ne postoji nastavnik koji se nije suočio s ovim problemom. Dok jedni relativno lako izlaze na kraj sa nedisciplinom na času, ostali ulažu veliki napor kako bi stvorili osnovne uslove za rad. To najčešće zavisi od ličnosti samog nastavnika i od njegovog iskustva u radu sa djecom.
Nerijetko se događa da nastavnici, jednostavno, ne mogu da održe red na času. Đaci su nedisciplinovani iz raznoraznih razloga – dosadno im je, žele da privuku pažnju svojih vršnjaka, ili da provjere granicu strpljenja svojih nastavnika jer ne vole autoritete.
Nedisciplina nije svojstvena samo jednom određenom uzrastu. Sedamnaestogodišnjaci mogu da budu podjednako bučni i spremni za nestašluke kao i sedmogodišnjaci i da odbijaju svaku vrstu saradnje.
Da bi se uspostavio red i omogućio nesmetan rad, neophodno je da se nastavnici pridržavaju određenih pravila. Savjeta ima mnogo – od savjeta stručnjaka, kolega pa čak i roditelja, ali najvažnije je, za početak, istrajati u pridržavanju određenih pravila:
Dobra priprema za čas omogućava da nastavnik bude samopouzdan. Učenici vrlo lako osjete nesigurnost nastavnika i tako imaju pogodan teren za nestašluke i nepažnju.
Bez podizanja glasa jer nadvikivanje može da doprinese još većoj galami. Miran, staložen glas je mnogo djelotvorniji. Nekada je neverbalna reakcija najbolje sredstvo za zaustavljanje buke – kontakt očima sa učenicima koji su nemirni; mimika lica kojom se pokazuje nezadovoljstvo zbog nedoličnog ponašanja; pokret rukom da buka prestane.
Kada su verbalne reakcije u pitanju, najbolje je spustiti ton glasa i obratiti se učeniku koji galami pitanjem koje je vezano za gradivo koje se obrađuje ili obnavlja. Vrlo je važno da kritika bude upućena ponašanju učenika, a ne samom učeniku.
Nepristrasnost je neophodna, mada je vrlo teško pobjeći od svojih subjektivnih osjećanja. Favorizovanje i izdvajanje pojedinih učenika je nedopustivo. Obavezno opomenuti učenike, koji su inače marljivi i pažljivi, kada to zasluže jer je prirodno da se i njima desi da budu nemirni i bučni.
S druge strane, uvijek pohvaliti one nepažljive kada zasluže pohvalu. Djeca lako osjete nepravdu, a objektivnost nastavnika je osobina koju oni veoma cijene. Što više đaci poštuju svoje nastavnike, biće povoljniji uslovi za rad.
Dosljednost je povezana sa pravilima ponašanja. Nastavnik ih određuje zajedno sa svojim učenicima na samom početku školske godine. Istrajnost nastavnika u postupcima čini da učenici steknu njegovo povjerenje. Ukoliko nastavnik reaguje drugačije u istim situacijama, zbuniće učenike i oni neće znati kako da se ponašaju. Takav nastavnik gubi povjerenje i poštovanje svojih đaka, a poštovanje nastavnika je pola odrađenog posla za uspostavljanje discipline.
Motivacija je osnovno oružje za uspostavljanje discipline. Danas je vrlo teško motivisati učenike i nastavnici stalno vode nepravednu borbu sa savremenim tehnologijama – video igricama i mnogobrojnim TV kanalima koji im nude zabavne, ali jeftine sadržaje. Nastavnici moraju dobro da se potrude i namuče kako bi svoje časove učinili zanimljivim. Dosađivanje na času je jedan od najčešćih razloga nediscipline i zato je vrlo važna česta promjena aktivnosti kao i nepredvidivost samog časa. Ocjene su odujvek za učenike bile glavni motiv, a na nastavnicima je da pokažu da učenje nije samo obaveza, već da može da pričini zadovoljstvo.
Problem nediscipline je najveći problem za nastavnike, kada je riječ o neposrednom radu sa djecom, i iz godine u godinu, postaje sve veći. Nemoguće je ostvariti idealnu atmosferu za rad, ali se uvijek može raditi na njenom poboljšanju. Ne postoji jedinstven i jednostavan recept, ali svaki nastavnik ima neki svoj, manje ili više uspješan. Bilo bi lijepo razmenjivati one uspješnije.
Autor: Marina Raičević, profesor engleskog jezika, OŠ Vuk Karadžić, Bor
Izvor: Zelena učionica