U savremenoj nastavi nije najvažnije šta se uči; važnije je koliko se uči u svrhu razvijanja sposobnosti učenja. Učitelj je postigao najveći uspjeh kad kod učenika probudi radoznalost za saznanjem.
Zadaća nastave nije da nas nekuda odvede nego da nam omogući da kasnije odemo još dalje, tj. da priprema đake kako da osjećaju neprekidnost promjena i da ih osposobljava da tim promjenama upravljaju i da su u stanju da ih kontroliraju. Kako bi se ove zadaće nastave ostvarile, jedna od temeljnih obaveza učitelja da učenicima pomaže u pronalaženju puteva i metoda za učinkovitije učenje putem samostalnog i stvaralačkog rada. Težnja ka razvijanju efikasnog učenja putem samoučenja toliko je prirodna koliko je prirodno da se ljudi obučavaju za racionalno i efikasno obavljanje poslova koje su izabrali kao svoje životno zanimanje.
Zadaća nastave nije da nas nekuda odvede nego da nam omogući da kasnije odemo još dalje, tj. da priprema đake kako da osjećaju neprekidnost promjena i da ih osposobljava da tim promjenama upravljaju i da su u stanju da ih kontroliraju. Kako bi se ove zadaće nastave ostvarile, jedna od temeljnih obaveza učitelja da učenicima pomaže u pronalaženju puteva i metoda za učinkovitije učenje putem samostalnog i stvaralačkog rada. Težnja ka razvijanju efikasnog učenja putem samoučenja toliko je prirodna koliko je prirodno da se ljudi obučavaju za racionalno i efikasno obavljanje poslova koje su izabrali kao svoje životno zanimanje.
Učenje je individualan proces, koji svaki učenik drukčije doživljava. Jedna od glavnih zadaća učitelja jest naučiti učenika kako da uči i da ga na taj način pozitivno motivira, oslobađajući u njemu sve unutrašnje snage za postizanje boljeg uspjeha, koji je uslovljen njegovim sposobnostima i mogućnostima. Individualizacijom nastave ova zadaća može se uspješno riješiti. Individualizacija nastave povećava aktivnost učenika, afirmira njegovu subjektivnu poziciju u odgojno-obrazovnom procesu, osigurava bolju komunikaciju i njeguje samostalan rad učenika.
Ako individualizacijom nastavnog procesa učeniku postavljamo zadaće u okviru njegovih sposobnosti i mogućnosti, onda nema sumnje kako će učenik biti u poziciji doživljavati radost za uspjehe u radu. Individualizacijom nastave svakom učeniku se pruža pomoć prema potrebi, svaki učenik uči svojim tempom i sve bolje shvaća i prihvaća predmet koji uči. Pozitivnim mijenjanjem odnosa prema radu, mijenja se radna i opća atmosfera među učenicima i između učenika i učitelja, što pridonosi povećanju efikasnosti nastave. Nastava se humanizira, a učenik dolazi do spoznaje o ličnoj vrijednosti, mogućnostima i granicama, pa se kod učenika postupno izgrađuju stavovi o razlikama među pojedincima. Kada su učenici pravilno vođeni i usmjereni, motivirani su za prevladavanje osobnih granica i za uspostavljanje novih. Tome u velikoj mjeri pridonosi želja učenika da se takmiče sami sa sobom. U takvim uslovima lakše se otkrivaju i usmjeravaju lične sposobnosti učenika, a učitelj se oslobađa rutiniranosti i klasičnog poučavanja.
Pripremanjem materijala i programa, učitelj se kreće za potrebama učenika i dalje otkriva kome i u kojoj mjeri treba pružiti pomoć. Individualizirana nastava, pored pozitivnih, ima i negativne osobine. Ona je neprihvatljiva ako pridonosi zatvaranju pojedinca u sebe i za sebe.
Pretjerana individualizacija nije u duhu demokratskog obrazovanja, a ponekad može odvući pozornost s bitnih na nebitne sadržaje. Događa se da učenik, kada sam radi, dođe do spoznaje kako je postigao značajne rezultate precjenjujući sebe, a spoznaja da je to tako, može demotivirati učenika. Savremenu nastavnu tehnologiju i shvaćanje njenih dostignuća mogu primijeniti samo učitelji koji su prethodno osposobljeni ili su se tijekom nastavne prakse stručno i pedagoški usavršavali i osposobili. Rezultati se ne mogu očekivati od nepripremljenih učitelja, koji usporedno s novom nastavnom tehnologijom zadržavaju i stari način poučavanja i učenja.
Pripremila: Azra Pandur