KOLIKO DOBRO POZNAJETE SVOJE DIJETE?



Dani ljubavi i poverenja… dani srca otvorenog u svoj svojoj jednostavnosti i iskrenosti… To su dani potrebni svakoj porodici. Ali povjerenje djece jedna je od najteže osvojivih tvrđava. Mnoga djeca imaju neprijatan osećaj da se roditelji ne zanimaju istinski za njih, da se ne trude kako bi ih do kraja upoznali i da se stoga služe stereotipnim i unaprijed smišljenim procjenama. 

Kad ih pogode nepravedni prigovori, djeca pružaju bodlje poput ježeva, njima se okružuju i štite. I oni roditelji koji misle da posvećuju puno vremena svojoj djeci, zanemaruju osnovne vidove njihove ličnosti. 
Nedovoljno poznavanje donosi ponekad bolna iznenađenja. Roditelji mogu pomoći djeci samo ako ih zaista upoznaju. 

Pitanja koja slijede, a treba ih pravilno prilagoditi, mogu poslužiti kao mali ispit "savijesti”. Nije isključeno da iznenađenje na kraju bude prijatno: poneko bi mogao otkriti da ima puno bolju decu nego je mislio.

 Njegovi ukusi 
Ko je najbolji prijatelj moga djeteta? Ko je njegov omiljeni pjevač? Koju vrstu muzike sluša? Koje TV programe prati? Kojom bojom bi želio obojiti svoju sobu? Koji mu je omiljeni sport? Koja je bila zadnja knjiga koju je pročitao? Koju hranu najviše voli, a koju mrzi? Od stvari koje posjeduje, koju najviše voli? Koje poklone najviše cijeni?

 Život s drugima 
Kakav nadimak su mu dali u školi? Voli li sebe ili se doživljava u negativnom svjetlu? Osjeća li zbog toga da ga ni drugi ne prihvataju? Druži li se s grupom vršnjaka, ili na sve načine pokušava u nju ući? Koja osoba, van roditeljskog kruga, ima na njega najveći uticaj? Ko mu je omiljeni nastavnik? Na kojim mjestima se najčešće kreće?

 Njegova ličnost Oseća li se preniskim ili previsokim? Kakav je dnevni broj njegovih frustracija i uspjeha? Polazi li mu za rukom da pronađe prijatne trenutke u nizu preuzetih obaveza ili ih olako zanemaruje? Šta ga je ove godine najviše razočaralo? Šta ga najviše uznemirava? Koliko je svjestan svojih dilema i strahova? Koliko ih uspjeva kontrolisati? Kako posmatra sopstvenu budućnost? Umije li da planira na duže rokove? Šta želi da postane kada odraste? Ima li želje koje nije moguće odmah zadovoljiti, jer nisu realne i u skladu s činjenicama? Šta misli o smrti? Ima li samo predstavu o smrti s TV ekrana, spektakularnu i hladnu, nesposobnu da pobudi osjećaje?

 Život s vama 
Kad sam posljednji put zagrlio svoje dijete? Kojim riječima mu se najčešće obraćam? Jesam li koji put (i kada) upotrebio i ovakvu rečenicu: „Znaj da ti želim dobro i da ću to željeti u kojoj god se ti situaciji našao i gdje god dospio!” 
Hrabrim li ga često ili sam prema njemu prezahtjevan? Umijem li zapaziti njegov napredak? Služim li se novcem kako bih kod svog djeteta ostavio dobar utisak, ne bi li mi oprostio autoritativno ponašanje ili roditeljske “nedostatke”? Kako reaguje na moje “ne”? Što najviše prebacuje meni i porodici? Koliko moje dijete voli naš dom? Smatram li da je kuća najvažnije mjesto na kojem se krećem? Kako se odijevam kod kuće? Žurim li da, čim stignem, skinem uobičajenu odjeću i obučem izlizanu haljinu ili kratke pantalone i staru majicu? Kakvu ulogu pridajem televiziji u porodičnom životu? Vodi li ona glavnu riječ? Da li pored televizije ostaje dovoljno vremena za trenutke porodične intime ili barem toliko vremena da se odgovori na pitanja koja dijete postavlja? Kad sam posljednji put molio sa svojom porodicom? Zadatak roditelja nije brisati suze svojoj deci, nego ih spriječiti da plaču.